Problemi sa spavanjem mogu utjecati na kvalitetu našeg života, a jedan od tih problema je i apneja u spavanju, bolest o kojoj se još uvijek malo govori u nas, iako se ne radi o rijetkom poremećaju, a simptomi apneje često zbog toga ostanu neprepoznati. Najnovija istraživanja govore da 4 % odraslih muškaraca i 2 % žena boluje od ovog poremećaja. Bolesnici s apnejom imaju 7,3 puta veći rizik doživjeti prometnu nesreću.

Kako nastaje apneja, odnosno prekid disanja?

Apneja nastaje tijekom spavanja smanjenjem tonusa (napetosti) tjelesne muskulature i mišića oko gornjega dišnog otvora (orofarinks), koji tada može biti i kompletno zatvoren. Struja zraka iz nosa tada se ne može probiti do donjih dišnih puteva i nastaje apneja – prekid disanja. Inače vrlo složeni neuromišićni mehanizmi mekog nepca (dio usne šupljine na stražnjem dijelu koji ide prema grlu), jezika i stijenki ždrijela drže taj otvor neprekidno otvorenim strujanju zraka. Neki bolesnici s apnejom u spavanju imaju prirođeno suženje orofaringealnog otvora, neki veliku resicu ili prevelike tonzile, a neki mogu imati nesrazmjer gornje i donje čeljusti, ili deformaciju nosa.

Simptomi apneje

Osobi koja pati od apneje može se dogoditi da tijekom noći prestane disati. Zatim kreće “borba” za zrak i otežano disanje, što partneru u krevetu može izgledati dramatično. Bolesnik često nije ni svjestan apneja, iako se neki bude s osjećajem gušenja i nedostatka zraka. Bolesnici spavaju nemirno, bude se s glavoboljom, često su pospani tijekom dana, imaju smetnje koncentracije i pamćenja, razdražljivi su, depresivni i mogu imati smanjen libido.

Apneja ili hipopneja – kako prepoznati razliku?

Apnejom se smatra prekid disanja u trajanju od 10 sekundi ili dulje. Hipopneja se definira kao smanjeno strujanje zraka u respiratornom sustavu 10 sekundi ili dulje. Apneje prati i određena desaturacija (smanjenje) periferne krvi kisikom. Svatko može imati pokoju apneju tijekom noći, naročito tijekom velikog umora, ili nakon konzumacije alkohola u večernjim satima. O bolesti se govori kada se javlja više od pet apneja u jednom satu ili kada je zbroj apneja ili hipopneja u jednom satu veći tijekom spavanja.

Simptomi apneje

Razvoj je bolesti obično polagan, gotovo nezamjetan. Apneje se počinju javljati u bolesnika koji od ranije hrču, a bolesnici često i nisu svjesni svojeg poremećaja. Liječniku obično dolaze na nagovor partnera, koji je svjedok njihova nemirnog spavanja i poremećena disanja u spavanju, dok drugi dolaze zbog pretjerane dnevne pospanosti. Bolesnici se osjećaju pospano i nakon 8 ili 10 sati provedenih u snu. Često zadrijemaju u monotonim situacijama, što može biti kobno ako se dogodi za upravljačem automobila. Tijekom vremena, kod bolesnika se razvija i progresivni gubitak kognitivnih funkcija. To znači da postaju pretjerano zaboravljivi, teško se koncentriraju i teže izvršavaju složenije mentalne aktivnosti. Također, bolesnici s apnejičkim sindromom u povećanom su riziku od moždanog udara, fibrilacije atrija, povišenog krvnog tlaka te srčanog zakazivanja. Kod nekih pacijenata javljaju se i centralne apneje, gdje mozak bolesnika daje naloge za zaustavljanje disanja i kod otvorenog dišnog puta.

Dijagnoza bolesti postavlja se u laboratoriju za poremećaje spavanja temeljem polisomnografskog snimanja. Pretraga je potpuno bezbolna. Nekoliko tankih elektroda prilijepi se na područje glave, a na područje lica i grudnog koša stave se senzori. Pacijent spava u apartmanu uz uređaj koji bilježi sve potrebne parametre za procjenu stanja dišnih puteva tijekom spavanja. Nakon što liječnik, somnolog, analizira prospavanu noć postavlja  se dijagnoza te se utvrđuje o kojoj vrsti apneje se radi, koliko dugo traju prestanci disanja, koji je oblik težine apneje itd. Ponekad je potrebno učiniti i otorinolaringološki pregled radi utvrđivanja eventualnih anomalija orofaringealnog otvora i nosa te potrebne eventualne kirurške korekcije.

Liječenje

Ukoliko se adekvatno ne liječi, bolest ima uglavnom kronični, često progresivni tijek, što znači da su bolesnici preko dana sve pospaniji, poteškoće s memorijom sve su veće, te rastu i rizici od potencijalnih komplikacija. Bolesnicima se savjetuje da ne konzumiraju alkohol u poslijepodnevnim i večernjim satima jer on pogoršava apneje.

Ako se apneje javljaju samo kod spavanja na leđima, savjetuje se bolesnicima da probaju uređaj koji se koristi kod pacijenata kojima je dijagnosticirana poziciona apneja tijekom spavanja. Redukcija prekomjerne tjelesne težine preporuča se svim bolesnicima s opstruktivnom apnejom u spavanju. Kod značajnih anatomskih deformacija savjetuje se operativna korekcija ili nošenje oralnih aplikacija.

Što je CPAP uređaj i čemu služi?

Jedini učinkoviti način liječenja srednje teških i težih oblika apneja u spavanju, a proteklih se godina po vodećim svjetskim autoritetima preporuča i za blaže oblike  apneja / hipopneja s indeksom 5 i većim,) primjena je uređaja s kontinuiranim pozitivnim tlakom – CPAP uređaja/uređaja za potpomognuto disanje  (Continuous Positive Airway Pressure).

Uređaj se sastoji od male turbine koja stvara pozitivni tlak zraka koji struji preko maske na lice pacijenta. Time se održava dišni put stalno otvorenim. Radi se o sofisticiranom uređaju, koji radi gotovo bešumno i ugodan je bolesniku.

Bolesnici oboljeli od apneje rado ga upotrebljavaju jer uz CPAP spavaju mirno, bez osjećaja gušenja i bude se odmorni. Već nakon nekoliko noći primjene CPAP-a pacijenti prestaju biti pospani tijekom dana, popravljaju im se kognitivne funkcije (pamćenje i koncentracija), normalizira im se krvni tlak, a mnogi od njih lakše gube pretjeranu tjelesnu težinu.

Korištenjem CPAP uređaja pacijenti mogu slobodno upravljati motornim vozilima i strojevima, što se inače ne preporuča neliječenim pacijentima s povećanom dnevnom pospanosti. Također, redovitom primjenom CPAP-a noću, smanjuje se i rizik od oksidativnog stresa, što ga uzrokuju učestale apneje tijekom noći. Time se smanjuju i svi kronični rizici npr. od moždanog udara, povišenog krvnog tlaka, fibrilacije atrija i srčanog zatajenja.