Epilepsija

Epilepsija je najčešća kronična neurološka bolest, a ujedno i jedina koja se lijekovima može u potpunosti staviti pod kontrolu, odnosno uvesti u dugotrajnu ili trajnu remisiju. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, smatra se da u svijetu preko 65 milijuna ljudi živi s epilepsijom. U općoj populaciji aktivnu epilepsiju ima 5 – 10 osoba na 1000 stanovnika, a dijagnoza epilepsije postavi se u oko 2,4 milijuna ljudi godišnje. Prema procjenama, u Hrvatskoj oko 40 000 ljudi boluje od epilepsije. Također se smatra da oko 10% ukupne populacije diljem svijeta doživi jedan epileptički napad u životu.

Epilepsija se definira kao moždani poremećaj karakteriziran trajnom predispozicijom za nastanak epileptičkih napadaja. Za postavljanje dijagnoze epilepsije potrebno je dobro poznavati kliničke karakteristike epileptičkih napadaja, kao i klasifikacije epilepsije odnosno epileptičkog sindroma. Za postavljanje dijagnoze epilepsije moraju biti zadovoljeni točno definirani dijagnostički kriteriji. Bitno je reći kako jedan izolirani napadaj  ne znači i dijagnozu epilepsije. Tek u  određenim okolnostima, i jedan neprovocirani epileptički napadaj može značiti dijagnozu epilepsije, ali je to potrebno učiniti pregled neurologa-epileptologa i učiniti dodatnu zatraženu dijagnostičku obradu. Svaki bolesnik ima svoje kliničke osobitosti, te dijagnoza i liječenje bolesnika s epilepsijom zahtjeva individualizirani pristup. Posljednjih nekoliko godina prati se ekspanzija našeg razumijevanja nastanka epilepsije a poglavito zahvaljujući napretku neuroslikovnih dijagnostičkih metoda i molekularnogenetičkog testiranja.