Nesanica (insomnia)

Nesanica je subjektivna percepcija nedostatne kvalitete i kvantiteta spavanja te je najčešći  poremećaj spavanja. Promijenjena  kvaliteta  spavanja može se očitovati: problemima usnivanja  (produljenom latencom usnivanja), ranim jutarnjim buđenjima, učestalim buđenjima noću (fragmentiranim, diskontinuiranim spavanjem) i jutarnjim umorom, ili kombinacijom navedenog.

Potreba za spavanjem varira od pojedinca do pojedinca, a poremećaj duljine tj. kvantitetu spavanja određujemo prema individualnim potrebama. Nesanice su češće u žena i u osoba starije životne dobi.

Prema duljini trajanja nesanice dijelimo na :

  • privremene ili tranzitorne;  u trajanju od nekoliko dana do tjedan dana, obično su vezane uz stresne situacije ili promjenu vremenskih zona
  • nesanice kraćeg trajanja; traju do 3 tjedna. Nazivamo ih akutnim nesanicama, za razliku od onih koje traju i do nekoliko mjeseci, tzv. kroničnih nesanica
  • kronične nesanice označavamo kao tvrdokorne ili rezistentne nesanice; traju i do nekoliko mjeseci. Prema epidemiološkim istraživanjima učestalost takvih nesanica je  3 – 4 % u populaciji.

Prema etiologiji odnosno uzroku nastanka, nesanice dijelimo na primarne i sekundarne.

Primarne nesanice idiopatske su nesanice, nesanice uzrokovane smjenskim radom te nesanice nazvane missperception of sleep (pogrešna percepcija spavanja).

Sekundarne nesanice uvjetovane su nizom drugih  stanja: medicinskim problemima, zlouporabom lijekova i alkohola te psihijatrijskim poremećajima.

Uska povezanost psihičkih smetnji i nesanice očituje se u tome što je nesanica integralni dio niza psihičkih poremećaja, kod nekih i vodeći simptom, a  nesanica duljeg trajanja trajanja rezultirat će razvojem anksiozno – depresivnih stanja.

Posebno treba izdvojiti RLS (Restless Leg Syndrome) odnosno sindrom nemirnih nogu, koji se relativno često javlja, a uvjetovan je medicinskim stanjima te rezultira fragmentacijom spavanja.

Posljedice nesanice mnogostruke su; sve izraženiji dnevni umor, a posljedica je niža razina funkcioniranja u u svim sferama svakodnevnog života:

  • opća psihomotorna usporenost, emocionalna labilnost, pojačana iritabilnost, nizak prag tolerancije frustracija može uzrokovati narušavanje obiteljskih i širih socijalnih i relacija
  • smetnje pamćenja, koncentracije, pažnje, slabiji radni učinak i smetnje učenja
  • oslabljeli refleksi – veći rizik prometnih udesa
  • osobe s dugogodišnjom nesanicom često imaju povišen krvni tlak  te sukladno tome i rizik vaskularnih incidenata, što upućuje da osobe s insomnijom kraće žive, iako taj odnos nije tako jasan kao u drugih poremećaja spavanja (npr. sindroma apneje u spavanju).

Terapija nesanice nemedikamentozna je i medikamentozna,  sukladno uzroku i trajanju nesanice.  Uz higijenu spavanja u nemedikamentozne metode spadaju bihevioralne-kognitivne tehnike, a primjenjuju se u osoba s idiopatskim nesanicom.

Najčešće primjenjivani medikamenti su psihofarmaci  iz reda benzodiazepina, ali se mogu primjenjivati i antidepresivi, u kraćem periodu antihistaminici i antipsihoci u manjim  dozama.

Liječenje akutne nesanice ne predstavlja veći medicinski problem, dok liječenje kroničnih nesanica zahtijeva  somnološku obradu odnosno dijagnostičku obradu u predviđenim medicinskim ustanovama. Somnološka obrada  uključuje ciljanu anamnezu spavanja  (uz informacije o nasljednim činiocima u tom smislu) i cjelonoćnu polisomnografsku obradu kojom se može izdiferencirati vrsta nesanice te sukladno tome odrediti liječenje.

 

Prim. mr. sc. Radmila Buljan, dr. med.

specijalist psihijatar